Njeno veličanstvo komunikacija, način da sebe predstavimo svetu i alat za uspostavljanje odnosa sa okruženjem, za izgradnju, ili rušenje zauvek tananih mostova među ljudima. Mi ne možemo da ne komuniciramo, kao socijalna bića tražimo interakciju i razmenu kako bismo potvrdili našu kolektivnu svrhu, da budemo i živimo u zajednici. Nekada naivno verujemo da ćemo time što ćutimo, ili uskratimo osobu za odgovor zapravo izaći iz komunikacije koja nam je toksična. Ali, i ne odgovaranje je poruka, signal, znak. Nije slučajno što se upravo ovakva ponašanja svrstavaju u pasivno agresivna, kažnjavanje ćutnjom, jeste jedno od najpodmuklijih kažnjavanja. Nosi jasnu poruku – nisi vredan, ne želim odnos sa tobom, želim da te povredim.
“Jezik kosti nema, ali kosti lomi”, izreka koja tako slikovito predstavlja značaj i snagu komunikacije, i činjenice da je nama ljudima dato na korišćenje jedno moćno, predivno i opasno oružje, a bez jasnog uputstva za rukovanje i upotrebu. Pa tako kroz reč volimo, ali i te kako kroz reč i bolimo. Nekada namerno, a nekada potpuno iz nehata izgovorimo reči posle kojih teško da možemo nazad. Najbolji savet koji možemo dati sebi, a i drugima u tim situacijama, jeste da sačekamo, da ne odgovaramo, ne pišemo dok krv u nama ključa, dok osećamo jak emotivni naboj i dok nama vlada afekat.
Negde na početku svoje karijere od iskusnog kolege čula sam da on ima folder za “ljute mailove”. Tu se nalaze svi oni mailovi koji su ispisani u trenucima besa, razočarenja ili želje za razračunavanjem. Tu su da prenoće, i daju nam priliku da razmislimo i postupimo hladne glave. Koliko sam se samo puta čudom čudila kada bih sutradan pročitala svoje “besne” rečenice, nakon prospavane noći. Koliko mi je samo puta ova jednostavna metoda “spasila glavu”. Danas na primer pored foldera za “ljute mailove” imam i folder za “ljute poruke”. Tu odleže, umire se, i nakon toga čitajući ih puno toga saznam o sebi, ali i dubini konflikta ili odnosa sa osobom kojoj su bile namenjene. Iz tih uvida donosim odluke i preduzimam korake. Koji najčešće podrazumevaju da kažem svoju istinu, tamo gde to ima smisla, gde postoji kapacitet za promenu i gde je odnos snažan, dvosmeran tako da istinu može da iznese. Ukoliko nije tako, istinu ostavite samo za ljute foldere, jer će svakako doneti mnogo više štete nego koristi.
Sve dok se raspravljamo, svetimo, nadmećemo ma koliko bili komunikaciono vešti mi dajemo energiju nekorisnoj komunikaciji čiji smo deo. Jedini način da izađemo iz tog začaranog kruga, jeste da “istupimo iz te igrice”, na svaki način, verbalno i neverbalno. Jer telo i te kako govori o onome što duša skriva. I sve i da ćutite , odaće vas zažareni obrazi, sevanje u očima ili pak stisnute pesnice. Verovali ili ne, ovi pokazatelji mogu produbiti konflikt i nelagodnu atmosferu, bez da ste progovorili i jednu jedinu reč. Ono što pomaže u takvim situacijama jeste da nađete dobru nameru u ponašanju sagovornika. Šta je to dobro što on želi postići takvom komunikacijom – za sebe, svoj tim ili sistem u koji veruje? Kada pronađete dobru nameru, tenzija opada i to je primetno i vidno u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. To vam daje priliku da razmislite i prepoznate šta vam je činiti. Da li želite da nastavite odnos i komunikaciju koja je za vas nekorisna, i šta je krajnji ishod ili cilj koji želite da postignete. A onda korak po korak do tog cilja. Uz svest da je 50% odgovornosti za ton i ishod komunikacije na vama. Da uvek postoji ona polovina koja je do sagovornika. Da znate da postoje i on situacije u kojima sagovornik prosto “traži kavgu”, iz mnogo razloga – zbog svojih loših iskustva, frustracija, stresa ili bilo kog drugog razloga. Tada je važno da znate da ste dobro uradili svoj posao, i da možete da stanete iza svojih reči i pustite druge da rade svoj posao, kako najbolje znaju i umeju, sve iako to za vas nije dovoljno ili nije dobro.